Kalorije

Kalorije. Preobražaj nosilaca energije, ugljenih hidrata, masti i bjelanćevina u mehanički rad, ili toplotu, događa se u postepenom procesu razgradnje, koji se reguliše određenim djelotvornim materijama (stvorenim u ćelijama tijela) enzimima, ili fermentima.

Energija, koja se u ovom procesu oslobađa, koristi se za pravilno odvijanje organskih funkcija.

  • Ako su potrošnja i dovod energije u ravnoteži, tada cjelokupna energija biva prevedena u rad, ili toplotu.

U tom slučaju bilo bi održavanje energetskog potencijala »izbilansirano«.

  • Ako se obilno uzima hrana, nastaje energetski višak koji se uskladištava u tijelu u obliku jedinjenja bogatog energijom, naime, kao salo.

Dobro uhranjen čovjek postaje teži.

S druge strane, pri oskudno dobijanoj energiji, počinje da se topi tjelesni sastav.

Čovek mršavi, jer se pri tome razgrađuje masno tkivo, a u teškim slučajevima i mišićna bjelančevina.

Pod energijom podrazumjevamo sposobnost da se izvrši rad ili stvori toplota.

Pritom važi i za čovječiji organizam poznati zakon o održanju energije.

Ukupna količina toplote koju čovjek odaje u određenom vremenu i količina energije koja odgovara njegovom utrošenom radu, ravna je količini energije koju je on u istom vremenu dobio sagorjevanjem unjete hrane, odnosno, od svojih tjelesnih sastojaka.

  • Čovjek ne može da se osloni na izvršenje rada za duže vrijeme, nego samo za onoliko koliko je svoj organizam snabdjeo hranljivim materijama.

Ova zakonitost istovremeno, odgovara količini rada koji mora da se utroši da bi se 427 kp podiglo na visinu od 1 metra, ili 1 kp na visinu od 427 m.

  • Već odavno je usvojeno, u internacionalnom sistemu mjera, da je kilopond – kp osnovna jedinica za težinu. (dok je ranija jedinica – kg sada osnovna samo za masu)

Tijelo ima težinu 1 kp kada sa 1 kg mase vrši pritisak na podlogu od 1 g-9,81 m/sec, što predstavlja pritisak jedinice ubrzanja zemljine teže.

Kalorije

Sagorjevanjem 1 g ugljenih hidrata, ili 1 g bjelančevine, podiže se temperatura vode, od 1 litra, za 4,1°C.

Pri sagorjevanju 1 g masti podiže se temperatura 1 litra vode za 9,3°C.

  • Što znači da je vrijednost sagorjevanja za masti više nego dvostruko veća od bjelančevina ili ugljenih hidrata.

Dakle, da bi se u organizam unjelo 1.000 cal mora se utrošiti za hranu 244 g bjelančevine, ili ugljenih hidrata, odnosno 110 g masnoća.

Ove brojke predstavljaju prosječne vrijednosti sa kojima se energetski bilans izračunava.

Pritom može da se, za ove svrhe, zanemari da jedna tako velika grupa materija, tj. jedinjenja bjelančevina, nemaju jedinstvenu vrijednost sagorjevanja.

  • Tako životinjske bjelančevine imaju ustvari vrijednost sagorjevanja 4,3, dok biljne samo 3,96.

Jedan gram čistog alkohola (stoprocentni etilalkohol) ima vrijednost sagorjevanja 7,0.

Svakako da različite vrijednosti sagorjevanja igraju veliku ulogu pri usklađivanju dobijanja i potrošnje energije.

Zato se, pri bilansu za podmirenje energetskih potreba, ne gleda samo na količinu utrošenih namirnica, već i na njihov sastav.

Životne namirnice ne samo što imaju različit sadržaj u pogledu tri osnovne hranljive materije, već sadrži u raznim količinama i vodu, mineralne soli, kao i balastne materijale koji su energetski bez značaja.

Balastni materijali su nesvarljivi, čak ih tijelo uopšte ne prihvata, pa ipak, oni obavljaju izvjesnu fiziološku funkciju.

Za izračunavanje kalorija uzima se u obzir samo sadržaj ugljenih hidrata, bjelančevina i masti.

Kalorije

U 100 g mješanog ražanog hljeba, npr., sadrže se 6,3 g bjelančevina, 0,9 g masti i 52,9 g ugljenih hidrata, dok su bez energetske vrijednosti 39 g vode i okruglo 1 g raznih elemenata u tragovima.

Prema tome se sadržaj kalorija u 100 g mješanog ražanog hljeba sračunava na sljedeći način:

  • bjelančevine 6,3 g X 4,1 = 25,8 kcal
  • masnoće 0,9 g X 9,3 = 8,4 kcal
  • ugljeni hidrati 52,9 g X 4,1 = 216,9 kcal

Ukupno: 251,1 kcal

Hranljive materije ne služe samo kao nosioci kalorija, već ispunjavaju i mnoge druge zadatke.

Ovakve zadatke ispunjavaju i materije koje nemaju energetsku vrijednost: vitamini, neorganske materije, arome, začini i voda.

Organizam osjeća i za ovim materijama određenu potrebu.

Stog razloga, u nauci o ishrani, utvrđene su razne vrste bilansa, radi stvaranja ravnoteže između potrebe i njenog podmirenja.

  • Bilans kalorija – služi za stvaranje ravnoteže između efektivne potrošnje energije i uzimanja hrane.
  • Bilans hranljivih materija – služi za stvaranje tačno određenih odnosa između ugljenih hidrata, masnoća i bjelančevina.
  • Bilans mineralnih materija – potreban je da pruži sigurnost za podmirenje potrebe u pogledu neorganskih materija.
  • Vitaminski bilans – služi za obezbjeđenje sigurnog dejstva organskih aktivatora.
  • Bilans tečnosti – služi za podmirenje potreba za vodom.

Pri pravljenju jelovnika moraju se uzeti u obzir ovih pet kategorija bilansa, pošto samo uravnoteženost između stvaranja i potrošnje može trajno da obezbjedi sigurnost tačno odmjerenog snabdjevanja fiziološkom ishranom.

U svakodnevnom životu ne može se, naravno, postići jedna tako tačno odmjerena uravnoteženost u dnevnom planu ishrane.

To svakako i nije cilj ovih bilansa – više su sračunati na to: da se za duži period vremena usklade zahtjevi i stvarnost.

Program čišćenja organizma Zašto je važno govoriti o tome! (Pročitajte više)

Detoksikujte svoj organizam i u međuvremenu izgubite na prirodan način 3 i više kilograma za samo DEVET dana, bez napornih dijeta i GLADOVANJA. (Pročitajte više)

Odgovori