Ishrana sportiste

Ishrana sportiste. Prvi zahtjev koji se pri ishrani sportiste postavlja jeste njena visoka vrijednost.

Ona mora da odgovori uslovima koji se bez pogovora zahtjevaju za visoku fizičku sposobnost u okvirima treninga i takmičenja.

Radni učinak = Dobitak energije od hrane i zaliha iznosi na videlo zavisnost moguće radne moći od ishrane.

Ovaj podatak se dopunjuje slikom gde se vidi da je energetska potreba sportiste prvenstveno zavisna od napora treninga.

Energetska potreba je utoliko veća, ukoliko je postignuto više tačaka treninga u određenim vremenskim jedinicama. (ukoliko je veći plan treninga, tj. vremensko trajanje, i ukoliko je trening naporniji)

Svakako da na veličinu energetskih potreba pri treningu utiču veoma složeni činioci. (sadržaj treninga, okolna temperatura, napori uslovljeni stanjem okoline)

Za sportiste na vodi postoji slana i slatka voda (»teška« i »laka«) za smučare suvi i vlažni snijeg (»brzi« i »spori«) za trkače ravno ili kvrgavo zemljište, sa dobrim ili lošim osobinama tla.

Trening nije, prema tome, uvijek isti i pošto ukupni subjektivni napor ne može, uvijek, na osnovu spoljnih činioca, da se objektivizira, to i energetska potreba sportiste varira u određenim granicama i podleže mnogim uticajima.

Zato i nije čudnovato što se o kaloričnoj potrebi sportista nalaze dosta različiti rezultati.

Ishrana sportiste

Klasičan primjer za to je podatak, dat za dnevnu potrošnju kalorija olimpijskih takmičara iz 1936. godine. (koji navodi prosječan (po takmičaru) iznos od 7.300 kalorija)

Nasuprot tome postavljen je iznos potrošnje, po danu ili takmičaru, na olimpijskim igrama 1948. u Londonu, daleko ispod 4.000 kalorija.

Ove vrlo različite vrijednosti jasno pokazuju kako mogu da budu pogrešni proračuni, ako se isključivo odnose na količine životnih namirnica koje se u kuhinjama prerađuju.

U tom slučaju ne zna se nikad koliko će stvarno osoba biti dnevno posluženo, niti koliko namirnica pridolazi itd.

Stvarna slika energije, pri sportskim naporima, određuje se pomoću indirektne kalorimetrije.

Kalorični, odgovarajući, iznosi za određene sportske vježbe izračunavaju se mjerenjem potrošnje kiseonika i izbacivanja ugljendioksida.

Pa i ovaj postupak nam pruža samo približne vrijednosti, jer tehničke mogućnosti kojima raspolažemo ne omogućavaju potpuno tačne rezultate.

A to su: dopunsko naprezanje sportista sa gasnim mjerčaima, radi dobijanja izmjene gasnih materija, relativno veliki otpori disanja koji se dešavaju u mjernom sistemu, kao i uvijek nedovoljno zaptivanje u sistemu gumenih crijeva koje sportista koristi, a što sve, – naročito pri velikim naporima – stvara mogućnosti za mnoge greške.

Ovi faktori nesigurnosti postaju naročito veliki, čim se napor približi maksimumu jačine ili kad dobije krajnje trajan karakter.

Bez obzira na trajno postojeću problematiku, u pogledu tačnog proračuna stvarno potrebne energije za određene sportske radnje, odavno postoji težnja da se utvrde pokazatelji energetske potrošnje uobičajenih poslova, na osnovu eksperimentalnih rezultata, u kcal/kp tjelesne težine – po 1 času.

Ishrana sportiste

Važne rezultate su postigli u tom pravcu terner, Jakovljev i Krestovnikov.

Pokazatelji energetske potrošnje za određene fizičke napore, koje su ovi autori saopštili, još i danas su osnovica za izračunavanje potrebnih kalorija za mnoge sportske discipline.

Poželjno je, da se uvijek iznova izračuna ukupna energetska potreba u skladu sa današnjim, znatno pojačanim naporima treninga.

Takođe bi bilo vrijedno pažnje da se sprovedu nova ispitivanja za niz sportskih disciplina, na pojedinačnim elementima treninga, da bi se mogli izvesti novi proračuni.

Pritom može da se pomene da primjena ovakvih pokazatelja potrošnje zadovoljava u praksi, za određivanje dnevne potrebe energije.

To se može dokazati pomoću sociološko-prehrambenih ispitivanja Grefea.

On je, po principu mozaika, sastavio energetske iznose svih djelatnosti i uporedio stvarne energetske potrebe većih kolektiva, sa utrošenom hranom.

Pritom je utvrdio da su odstupanja vrijednosti za »potrebno« i »jeste« u uskim granicama: razlike nisu prelazile +10% ni kod jednog iznosa.

Gojaznost i tjelesna težina uzroci šećerne bolesti! (Pročitajte više)

Detoksikujte svoj organizam i u međuvremenu izgubite na prirodan način 3 i više kilograma za samo DEVET dana, bez napornih dijeta i GLADOVANJA. (Pročitajte više)

Odgovori