Energetska potreba sportiste

Energetska potreba sportiste. Različite visine dobijenih podataka za pojedine sportske grane, dolaze zbog raznih struktura naprezanja, trajanja i jačine sastavnih djelova treninga.

Pri tome polazimo od toga da je »trening« jedan kompleksan pojam.

Sadržina treninga se nikako ne odnosi samo na strukturu naprezanja jedne posebne discipline.

Tu se radi o naporu, koji se dugo vremena podnosi i koji ima sasvim raznovrstan sadržaj primjenom brojnih oblika i načina treniranja.

Bacači kugle ne bacaju samo kuglu, već se njihov trening sastoji iz mnogo elemenata treniranja snage, dugotrajne izdržljivosti, skoka, udarca i bacanja koplja, kao i trčanja, igranja itd.

Trkač na 800 m ne trenira, za svoju stazu, samo trku na srednjim daljinama (što zahtjeva sasvim malo kalorija) već u pojedinim periodima svoga godišnjeg treninga savladava, pomoću metode trajnog učinka, jedan besprekorni trening dugoprugaša.

Radi razjašnjenja opštih postupaka prikazana je cjelodnevna energetska potreba trkača – maratonca, prema primjerima datim od Jakovljeva i Grefea.

Ako se, u ovom primjeru, oduzmu »sportske« kalorije od proračunate vrijednosti (ovde: 22,50 + 18,15 + 4,50) tada račun pokazuje: 74,21 – 45,15 = 29,06 kcal/kp, na dan.

U ovom računu nedostaju: 4 časa, koje sportista upotrebljava za trening i dodatni sport.

Ako se oni zamjene nekom drugom radnjom sa potrošnjom energije od 1,50 kcal/kp, na čas, onda dobijamo energetsku potrebu za čovjeka nesportistu, od 35,06 kcal/kp, na dan.

  • Ovaj iznos odgovara kalorijskoj potrebi od 2.700 kcal, za čovjeka teškog 70 kp. (35,06 X 70 = 2454 + 245 = 2.699 kcal)

Ovaj primjer pokazuje da se opštim normama za sportistu moraju dodati dopunske kalorije.

Energetska potreba sportiste

Po pitanju koliko sportskih kalorija treba dodati za standardnu potrošnju u svakoj sportskoj grani. (za svaku sportsku disciplinu, autori su se oslanjali na iskustvo iz prakse)

Jasno je shvaćeno da ovi podaci autora odstupaju u mnogo slučajeva od ranijih podataka.

Uglavnom, danas je shvaćeno da je kalorijska potreba veća nego prije deset godina.

Savremeni trening je sveobuhvatniji i uz to intenzivniji.

Iz toga proizlazi: više i napornije treniranje = povećana energetska potreba.

Uz to se zanemarilo davanje u dlaku brojčano tačne potrošnje po kp tjelesne težine, u razlomcima kalorija za pojedine sportske grane.

Ovakvi podaci pretpostavljaju da se stvarna dnevna potrošnja energije može u dlaku tačno izmjeriti.

Nevažno je da Ii će se, za neku sportsku granu, postaviti kao potrošeno 69 ili 71 kcal/kp, kad se već dnevni obrok može dati samo kao prosječna vrijednost.

Prema tome dati mjerni brojevi predstavljaju orijentacione veličine za one vremenske djelove koji se odnose na visoke napore treninga.

Ne teži se pritom da se dnevna potrošnja energije podmiri, tačno odmjerenim obrokom hrane.

Već se mora paziti na to, da obe vrijednosti budu usklađene tokom dužeg vremenskog perioda.

Već je rečeno da najbolju mogućnost za to pruža stalna, neprekidna kontrola težine.

Uzimanje hrane ima svoju gornju granicu koja odgovara radnom učinku probavnog sistema.

Sigurno je da tu postoje individualne razlike; uglavnom može da se prihvati da je to oko 8.000 kalorija.

Iz raznih ispitivanja doznalo se da postoje tjelesni napori koji čine da energetska potreba naraste na 10.000 kalorija dnevno.

To je npr. slučaj kod alpinista.

Energetska potreba sportiste

Dugotrajne ekspedicije na velikim visinama, kao u predjelima Himalaja, zahtjevaju od učesnika vrlo velika naprezanja.

Sam boravak na visini, dnevno savladavanje znatnih visinskih razlika radi prenosa tereta, niske temperature i sl., utiču da naglo raste potrošnja energije.

Ova potrošnja ne može da se podmiri dnevnom ishranom.

Najpre dolazi do napada na zalihe tijela, što se odražava kao drastičan gubitak u težini.

Ako ovakvi napori potraju dugo, može da dođe do potpunog iscrpljenja rezervi, i tada, često, nastaje stanje kada je ugrožen život.

Sasvim je moguće da se odgovarajućim treningom i optimalnim uzimanjem hrane povećaju, naročito, dragocjene energetske zalihe tijela.

Organizam stvara sposobnost da brzo mobiliše ove nosioce energije, u srazmjeri sa nastalim naprezanjem.

A u periodu oporavka ne samo da nadoknadi utrošene količine energije, već, čak, i da poveća rezerve preko polazne tačke.

Ove pojave prilagođavanja odvijaju se u okvirima vrlo složenog zajedničkog učešća mehanizma sadejstva, suparništva, izmjene brzina pred i naknadnog dejstva, u kome su zastupljeni mnogi funkcionalni sistemi organizma.

Kao vrhovno načelo, koje to reguliše, uvjek se pojavljuje prohtjev za energijom u vidu napora.

Organizam ne uskladištava tek tako, previše ugljenih hidrata, zato što mu je to u hrani ponuđeno.

Već s toga što stalni napori treninga iznuđuju jednu takvu zalihu energije.

Za ove pojave prilagođavanja, trening predstavlja prvorazredni podsticaj, a posluženje hranom tek drugorazredni.

Jedan bez drugoga u ovom slučaju ne znače ništa.

Energetska potreba sportiste

Kao što postoje mnogi mehanizmi za prilagođavanje u drugim funkcionalnim sistemima, npr. srce-krvotok-disajni kompleks, tako je prilagođavanje za stvaranje energetskih zaliha, i stanje energetske spremnosti, ubjedljiv dokaz da čovječiji organizam još od pradavnina nije izgubio sposobnost da reaguje »plastično podešen«

To znači na nadražaje okoline da se suprostavi funkcionalnim odgovorima, što omogućava bolje savladavanje naprezanja.

Devetodnevno uzimanje smanjene količine kalorija! (Pročitajte više)

Detoksikujte svoj organizam i u međuvremenu izgubite na prirodan način 3 i više kilograma za samo DEVET dana, bez napornih dijeta i GLADOVANJA. (Pročitajte više)

Odgovori