Uloga mišićnog glikogena za pojedine sportske grane

Uloga mišićnog glikogena

Uloga mišićnog glikogena

Uloga mišićnog glikogena. Važna uloga izmjene materije ugljenih hidrata iskazuje se u značaju mišićnog glikogena, pri raznim naporima, u skoro svim sportskim granama.

U pojedinim mogu, ipak, da postoje nekakve razlike.

Započnimo sa naporima sportova elastičnosti, čije trajanje ne prelazi 30 sek.

Ovdje se skoro isključivo anaerobno savladavaju nastali visoki maksimumi intenziteta, tj. ne tražeći energiju od oksidacione izmjene materija, zavisne od kiseonika.

Brzina rada mišića, pritom je najčešće tako velika, da i umetnuta glikoliza, dakle, razgradnja glikogena, bez dovoda kiseonika, djeluje najvećim djelom tek po prestanku napora.

Energija, koja je za vrijeme napora upotrebljena, može samo da potiče iz procesa raspadanja vrlo brzo raspoloživih, energetski bogatih fosfata. (adenozintrifosfat = ATP, a naročito i kreatinofosfat = KP).

Pretežno, ponovna izgradnja ovih fosfatnih jedinjenja, podmiruje se samo putem razgradnje glikogena.

  • Ipak je ukupna količina potrošenog glikogena mala, zbog kratkotrajnosti napora, te ne može da dođe do značajne oskudice u glikogenu.

U ovoj oblasti naprezanja, znatan udio ima, takođe, i razgradnja ugljenih hidrata, radi izmjene energetskih materija.

Ovdje ovaj činilac, ipak, ne dolazi u obzir kao ograničenje radne sposobnosti.

Odlučujući su, snaga mišića i spremnost centralnih i perifernih nervnih osnovnih dijelova, da zajemče optimalno usaglašen visoko učestan tok kretanja.

Uloga mišićnog glikogena

Napori u trajanju 45 sec. do 2 min, npr. plivačke staze od 200 m, brzo klizanje na 1.000 i 1.500 m, trka na 800 m i sl. već sadrže znatnu dugoprugašku komponentu.

One su prikazane kao kratkoročne dugoprugaške discipline.

Ukoliko takvi napori stvarno imaju maksimalni karakter, zbog pojave velikog intenziteta, sprovodi se dobijanje energije korišćenjem ugljenih hidrata pomoću anaerobnog glikolitičkog procesa.

  • U ovim sportskim disciplinama stvara se vrlo visok procenat mliječne kiseline u krvi.

I ovdje je, ipak, moguća samo relativno mala iscrpljenost postojećih zaliha glikogena, zbog ukupno kratkotrajnog napora.

Brzo uvećana mliječna kiselina dovodi do povećanja kiselosti u mišićnim ćelijama, čime se vrlo snažno spriječava dalje oslobađanje glikogena, te ovaj mehanizam prisiljava na prekid napora.

On djeluje protiv nestašice glikogena, i djelimično se povlači pri odgovarajućem odmoru, u kome organizam ima vremena da odstrani kisele proizvode iz procesa izmjene materije.

Ako se, potom, počne sa novim naporom, onda može postepeno da nastupi uvijek nova, zadovoljavajuća razgradnja.

Da bi se eksperimentalno postigla, po mogućstvu velika iscrpljenost glikogenske ostave, čovjek mora da se podvrgne takvim isprekidanim naporima.

U toku kratkih odmora i drugi činioci zamora prekidaju svoje dejstvo.

Ipak se, pri ovome ne završava ponovno snabdjevanje glikogenskim zalihama, koje traje znatno duže vrijeme, stoga nastaje uvijek veće potraživanje.

Uloga mišićnog glikogena

Ova činjenica mora da se ima na umu pri svim oblicima treninga u nastavcima, a takođe i u sportskim granama gde je intenzitet promjenljiv. (npr. u sportskim igrama sa velikim tijelesnim zalaganjem)

Mora da se pomene, da uposlena mišićna ćelija, pruža optor daljem stavljanju glikogena u opticaj.

Poslje uklanjanja nastalih kiselih proizvoda u izmjeni materije, preostale količine glikogena sve čvršće se stežu.

Sa smanjivanjem zaliha biva stoga, sve više otežana razgradnja glikogena.

Nasuprot tome, pri naročito bogato popunjenoj ostavi, moguće je veoma brzo stavljanje procesa u pokret.

Iz toga proizlazi, za ovo razmatrano područje napora, vrlo važan zaključak:

Kada, čak, ni takvi pojedinačni napori, kratkotrajnog dejstva, ne mogu da iscrpe (količinski do kraja) rezerve glikogena – tada je i ovdje od velike važnosti za takmičarsku sposobnost, postojeći polazni nivo glikogenskih zaliha.

  • Jer, što su, u mišićnim ćelijama prisutne veće količine glikogena, utoliko brže, izdašnije, i obilnije može da usljedi mobilizacija.

Tj. glikoliza, a sa ovim povezano dobijanje energije, tada se mnogo jače odvija.

Zaustavljanje procesa, usljed povečanja kiselosti zbog stvaranja mliječne kiseline, pomjera se dalje.

Odatle, silom prilika rezultira najveća moguća takmičarska sposobnost.

  • Sve prethodno rečeno važi u istoj mjeri za sportske grane koje imaju karakter srednjoročno dugoprugaški. (sa trajanjem od 2-8 min).

Tipični primjeri su za to: plivanje na 400 m, veslanje na 2.000 m, trka na 1.500 m, brzo klizanje od 3.000 do 5.000 m, kajakaške trke na 1.000 m, kao i jednosmjerne vrste sporta – boks, rvanje i džudo.

Gojaznost i tjelesna težina uzroci šećerne bolesti! (Pročitajte više)

Detoksikujte svoj organizam i u međuvremenu izgubite na prirodan način 3 i više kilograma za samo DEVET dana, bez napornih dijeta i GLADOVANJA. (Pročitajte više)